Naša kolera

— Samo, molim vas, gospodine doktore, dođite odmah; vrlo je opasno.

Otišao sam što sam brže mogao.

U maloj ali čistoj sobi, gore na Novom Selu pokupila se rodbina i komšiluk. Deca plaču, muž zabrinut, namršten, komšiske žene daju neke savete. A na postelji leži bolesnica, sredovečna žena, upalih obraza i očiju, modrikastog lica, malaksala, polunesvesna, — vidi se, teško bolesna.

Ispratih decu i komšike iz sobe i brzo se raspitah, kako je bolest počela.

Pre dva dana dobila je proliv. Prala je veš, veli muž, pa nazebla. I pila je i tej od nane i ruske kapljice, ali proliv nije stao. Naprotiv, bivao je sve jači; isprva je išla od nje hrana, posle čista voda. A juče je počela i da povraća, noćas je celu noć i povraćala i prolivala, i eto kakva se napravila. Mori je strašna žeđ, a čim što uzme u sebe, vrati natrag, i svaki čas juri voda iz nje, i iz stomaka i iz creva.

Uzeh da je pregledam.

Vatre nama; naprotiv, temperatura još nešto i ispod normale. Puls ubrzan, slab. Smalaksala, jedva govori; glas joj slab, promukao. Lice, ruke i noge hladne, malo modrikaste. Trbuh upao, ali bolova u njemu nema, samo neki neprijatan pritisak. Muči je strašna žeđ i bol u mišićima, u rukama i nogama, i malo malo pa dobije grč u listovima. Mokrila nije još od juče posle podne. A što izađe iz nje, to je čista, samo malo zamućena voda bez zadaha, ono što nemački lekari upoređuju sa vodom od kuvana pirinča.

Da smo imali bilo u Srbiji bilo gde u susedstvu koleru, ja bih moju bolesnicu odmah proglasio za vrlo sumnjivu i naredio bih da se odvoji od ostalog sveta. Jer i kolera, prava kolera, ona što se zove indijska ili azijska kolera, izgleda sasvim tako, kao i bolest koju sam kod te moje bolesnice našao. Kako, međutim, ovog leta nigde u susedstvu nema tog opasnog gosta iz Indije, ja sam zaključio, da je to samo jak letnji katar stomaka i creva, naredio sam šta treba da rade, i bolesnica je posle nekoliko dana ozdravila.

Kolika je sličnost između te dve bolesti, vidi se već i po tome, što lekari taj letnji, opasni katar zovu naša kolera, letnja kolera ili (kod dece) dečja kolera. A kad su te bolesti tako nalik jedni na drugu, onda se nameće pitanje: Kako će se one, u slučaju potrebe, u opšte raspoznati? Da, naprimer, ovih dana vlada kolera u Zemunu, kako bih ja utvrdio, ima li ona moja bolesnica na Novom Selu koleru ili nema?

Utvrdio bih to samo mikroskopom. Indijsku koleru prouzrokuje jedna tačno određena klica. Kohov koma-bacil ili vibrio, i kad se taj bicil nađe u bolesnikovom izmetu, onda je sigurno da on ima azijsku koleru, a kad tog bacila nema, onda ni ta bolest nije azijska nego naša, domaća kolera.

Da bi sličnost između naše i indijske kolere bila što veća, i ova se naša često javlja kao rednja, epidemija, naročito u ovo doba, u pozno leto. Samo što je naša kolera u glavnom dečja bolest: spopada, istina, i odrasle, ali ipak najviše decu, i to malu decu, onu što se „na cuclu“ hrane ili što su tek odbijena od sise.

Rekoh već, naša se kolera javlja mahom u leto. To je zato, što su i njoj u krajnjoj liniji uzrok bakterije, ali one, što se lako razvijaju i napreduju samo na toploti.

To su bakterije, koje proizvode raspadanje, kvarenje naših životnih namirnica, ponajpre mleka, mesa i ribe. Kad tako ukvareno jelo jedemo, ono je puno i tih bakterija i njihovih otrova, te vrlo lako dobijemo letnju koleru. Ali i bez pokvarenog jela možemo dobiti tu bolest: te bakterije mogu se naći, s drugom nečistoćom, i na još neukvarenoj hrani, pa kad ih progutamo, one se u našim crevima stanu množiti i trovati nas. Samo vrlo izuzetno dobija se naša kolera u opšte bez bakterija: proklijalim i otrovnim krompirima, naprimer, ili mlekom od krave koja je jela kakvo otrovno bilje, ili ribom koja se hranila otrovnom hrom.

Kad znate, kako se letnja kolera dobija, lako vam je i sačuvati se od nje.

Ne jedite, naročito sad u leto, nikakvo jelo, za koje ne znate od kakvog je mesa spravljeno; klonite se naročito kobasica, ćevapčića, kafanskih punjenih tikvica i paprika i drugih „faširanih“ mesa. Ne uzimajte u usta ribu, koju niste videli da je bila živa i sasvim sveža pre nego što je metnuta da se peče ili kuva. Pazite na mleko, osobito kad ga deci dajete; kad dete hranite „na cuclu“, dajte mu samo sterilisano mleko.

Pazite, dalje, na sva jela koja se presna jedu. Kuvanje i prženje ubija zarazne klice, a jelo koje se presno jede, naročito voće, očistićete od tih bakterija samo ako ga dobro isperete ili oljuštite. Terajte decu da uvek pre jela dobro operu ruke, jer se i nečistim rukama mogu zarazne klice uneti u usta i u stomak.

Čuvajte se, da u opšte ni i koji način ne poremetite želudac i creva, — ni hladnim pićem ni teškom hranom, ni voćem. S tako poremećenim stomakom i crevima mnogo ćete lakše dobiti i letnju koleru, nego kad su vam organi za varenje u redu.

A letnje se kolere treba dobro čuvati. Jer to je bolest, koja je i za odrasle teška, za decu vrlo često i smrtonosna.