Rekao sam juče, da je barskoj groznici uzrok jedna živa klica (plasmodija malarije), koja se nastani i živi u krvi čovečjoj, i da tu klicu prenose iz krvi bolesnikove u krv zdravih ljudi komarci. Sad da opišem to malo podrobnije.
Komarac, dakle, ujede čoveka i unese u njegovu krv klicu bolesti. Ta klica uđe u jedno crveno krvno zrnce (vi znate, da je čovečja krv sastavljena u glavnom od tečnosti — seruma — i crvenih i belih krvnih zrnaca), hrani se tu i raste na račun tog zrnca, pa kad ga posle dva ili tri dana sasvim pojede, podeli se i raspadne u 10—15—20 delova, svaki takav deo uđe onda u novo crveno krvno zrnce, jede ga, raste, deli se posle dva ili tri dana takođe, i tako to ide neprestano: za kratko vreme napati se u čovečjoj krvi masa plasmodija. A kad god naiđe trenutak, da se jedna generacija raspada u mladunke, bolesnik dobije nastup groznice.
Rekoh, da plasmodija poraste i raspadne se za dva ili tri dana. To znači, dva se plasmodije jedne vrste razvijaju za dva dana, a plasmodije druge za tri dana. Po toj osobini i po još nekim drugim znacima dele se one u tri vrste:
- u plasmodije, koje se razvijaju za dva dana i izazivaju groznicu koja hvata bolesnika svaki drugi dan;
- u plasmodije, koje se razvijaju za tri dana i izazivaju groznicu koja hvata bolesnika svaki treći dan; i
- u plasmodije, koje se razvijaju za dva dana i izazivaju onu tešku groznicu s gotovo neprekidnom vatruštinom, što se zove „tropska malarija“.
Toliko o plasmodijama. Sad da kažem koju o komarcima.
Ne prenosi malariju svaki komarac. Nije ni to prenošenje samo prosto prenošenje: ne biva to tako, da komarac posisa malo krvi sa plasmodijama iz bolesnog čoveka, pa da onda prosto unese te gotove plasmodije ujedom i u krv zdravog čoveka. Nego kad se komarac nasisa krvi sa plasmodijama, onda se one u njegovom stomaku plode, posle tog plođenja razviju se silne nove klice, to klice ulaze u pljuvačku komarčevu, i kad takav komarac ujede zdravog čoveka, on okuži njegovu krv tim klicama, koje onda ulaze u crvena krvna zrnca i rastu i dele se tamo, onako kako sam u početku rekao.
Plasmodija, dakle, ima dva života: jedan u čoveku, a jedan u komarcu. Ali, kao što rekoh, ona ne može da živi i da se plodi u svakom komarcu, nego samo u jednoj vrsti komaraca. Kod nas ima dve vrste komaraca: jedni se u zoologiji zovu kuleks drugi anofeles. Kuleks je onaj, što po ceo dan svira i ujeda po Kalemegdanu, ali on ne prenosi malariju. Nego malariju prenosi anofeles, koji se preko dan krije po mračnim budžacima, a noću ide u lov.
Koga interesuje, može ih lako raspoznati: Kad kuleks stoji, naprimer na zidu, on je pogrbljen, glavom i trticom dodiruje podlogu, a anofeles je uvek prav, tako da mu je trtica izdignuta u vis. Anofeles, osim toga, ima pege po krilima, a kuleksova su krila većinom jedne boje. A koga interesuju komarci, može da zapamti i ovo: među svima komarcima ujedaju čoveka samo ženke, one su dakle jedino krvopije, a mužjaci su nevina vegetarijanci, oni ne traže krv.
Komarci ležu jaja po barama i baricama, i to samo po toplom vremenu, kad je temperatura viša od 10 stepeni. Jedna ženka snese iz jedanput po 150 jaja, a iz jajeta se razvije mlad komarac za vrlo kratko vreme: na velikoj toploti i za 10 dana, na taj se način računa, da se samo od jedne ženke, koja srećno gdegod u toploti prezimi, od proleća pa do jeseni napati na 30 milijona komaraca.
Kad u jesen naiđe hladno vreme, mužjaci uginu, a oplođenje se ženke sakriju po tihim, zaklonjenim mestima, po štalama, podrumima, nužnicima, i tu spavaju do proleća. A kad grane proleće, one izleću da piju krv i da nose jaja. Kad pri tome naiđu na čoveka, koji se preko zime nije izlečio od svoje malarije, one počnu i plasmodije iz njega prenositi na druge ljude, i malarija počne da se širi, obično dakle od polovine aprila pa sve do kraja jeseni.
Prema svemu, što sam do sad rekao, izlazi, kao što vidite:
- da malarija može da se širi samo onde, gde ima komaraca, i to anofelesa;
- da se komarci roje samo onde, gde ima bara i barica,i to po toplom vremenu, i
- da se i tada malarija može širiti samo ako komarci naiđu na ljude koji već imaju malariju, pa bilo da su ostali bolesni, neizlečeni još od prošle jeseni, bilo da su u to mesto doputovali bolesni od nekud sa strane.
Tome treba dodati još i:
- da komarci ne lete daleko ni u visinu ni u daljinu, tako da iz jednog mesta u drugo ne prelaze i da ih je već na trećem i četvrtom kućnom spratu manje nego na prizemnom.
⁂
Na redu je sad, da kažem, kako malarija kao bolest izgleda. Tu ću biti kratak, jer je redak kod nas čovek, koji je nije na sebi samom posmatrao.
Ono što je za malariju karakteristično, to je tipski tok groznice. Gotovo uvek sasvim iznenada dobije čovek zimu i drhtavicu, ona ga drži pola sata ili i čitav sat, pa onda naiđe vatruština, koja traje nekoliko sati, a posle toga bolesnik se oznoji i vatra ga pređe. Za vreme groznice bolesnik oseća glavobolju, bolove u krstima, nogama i rukama, često i povraća, oko usta dobije ospu, a u trbuhu dalak.
To je karakteristična groznica. Ja sam, međutim, već rekao, da ima tri vrste plasmodije, pa prema tome i tri vrste malarije. Kod prve vrste, takozvane terciane, dobija bolesnik takvu groznicu svaki drugi dan. Kod druge vrste, takozvane kvartane, dobija groznicu svaki treći dan. Kod treće vrste, takozvane tropske malarije, groznica se isprva javlja takođe svaki drugi dan, ali posle učesta, nailazi svakog dana, vatruština bolesnika nikako više i ne pušta, i tako naiđe teška bolest, koja čoveka vrlo često i života stane.
To su te tri vrste malarije. Može, međutim, čovek biti okužen i dvostruko, tako da ima dve terciane, pa da dobija groznicu svakog dana ili svakog drugog dana dvaput, pre podne i posle podne, može biti zaražen u jedan isti mah i plasmodijama terciane i plasmodijama kvartane i tako dalje, te se onda i groznica javlja u najrazličitijim kombinacijama.
Kod nas je najčešća terciana, ali nije tako retka ni kvartana ni tropska malarija. Prve dve i nisu tako teška bolest, kad bolesnik ume i može da se leči, ali tropska je malarija opasna bolest, od koje katkad umre i 50 od sto bolesnika, a obično 20 i 30 od sto.
Međutim, ma da te dve lakše vrste malarije nisu opasna bolest, ipak su i one često kobne po docnije zdravlje bolesnikovo, naročito kod seoskog sveta, koji je daleko od lekara. Jer i iza tih običnih groznica, kad duže traju, ostanu ljudi malaksali, nemoćni, ispijeni, a deca zaostanu, zakržljave. Zato i jeste potrebno, da se i malarija svim silama suzbija, kao i ostale teške bolesti.
Ali o tome, kako se ona suzbija i kako se leči, govoriću sutra. To će ujedno biti i kraj ovom mom govoru o malariji.