Ni u jedno doba godine ne jede se toliko voća koliko ovih dana, a ni o jednoj životnoj namirnici ne vladaju kod nas tako različiti, često pogrešni pojmovi kao o voću. Zato je vreme, da i o njemu progovorim nekoliko reči, a docnije ću već ugrabiti priliku, da kažem koju i o ostalim našim najobičnijim jelima.
Voće ne igra bog zna kakvu ulogu kao hrana, ono je više poslastica. Ali ipak, mnoge vrste voća vrlo su važni faktor po zdravlje čovekovo, te mi neće, valjada, niko zameriti, ako, govoreći o njemu, budem malo i opširniji.
O koristi i šteti, koje čovek ima od voća, vladaju u narodu vrlo različita mišljenja. Jedni su uvereni, da se od voća dobija i groznica i srdobolja i druge teške bolesti, a drugi veruju, da je ono ne samo „zdravo“ nego i veoma lekovito u mnogim bolestima; jedni ga ne unose nikad u kuću, a drugi ga daju u svako doba dana čak i deci koja su tek prohodala.
Istina je, međutim, kao i uvek, u sredini. Koliko je voće korisno kao hrana i kao lek, o tome ću malo posle govoriti, sad ću pak da spomenem samo jednu korist koju narod od njega ima: Statistikom je dokazano, da se onde, gde se jede mnogo voća, pije u toliko manje alkoholnih pića. A da je to velika korist, uvideće svako, ko zna koliko alkohol ruši i zdravlje i moral i blagostanje i pojedinaca i čitavih naroda.
Što se tiče štete, koju čovek može imati od voća, ona je u glavnom trojaka: Voće, samo po sebi, nije baš odveć teško svarljivo, ali je u njemu često toliko kiseline, da to kvari želudac. Osim toga, u ponekom, zrelom voću ima vrlo mnogo šećera, a svaki već i iz iskustva zna, da to škodim stomaku i crevima. I najposle, na voću se često nalaze razne bakterije, pa kad se jede neoljušteno i neoprano, te bakterije ulaze u organe za varenje i proizvode razne bolesti; ja sam već imao priliku da objasnim, da se na taj način često dobija i tifus i srdobolja i naša kolera. Sve te štete osetiće, razume se, mnogo pre čovek, koji već ima rđav stomak i creva, pa se zato i preporučuje ljudima sa rđavim varenjem, da jedu samo ono voće, koje nije ni suviše slatko ni odveć kiselo (jabuke i mekane kruške), pa i to većinom samo kuvano, jer je kuvano voće u opšte lakše svarljivo nego presno.
Da bih objasnio korist, koju čovek ima od voća, moram prethodio da kažem nekoliko reči o vrstama voća i o njegovom sastavu u opšte.
Voće se obično deli u tri vrste: u voće sa semenom (jabuke, kruške, nerandže), u voće sa košticom (šljive, trešnje, višnje, breskve, kajsije) i u grozdasto voće (grožđe, jagode, maline, ribizle, kupine). U svakom voću ima, sem nesvarljive građe i vode, još i hranjivih materija, od kojih je najvažniji šećer, pa onda kiseline i kiselih soli, koje mu daju ukus, i mirišljavih materija (t. zv. voćnih etera), koje mu daju aromu. U opšte uzevši, voće sa košticom (sem šljive „madžarke“) ima više kiseline nego voće sa semenom, te više i škodi stomaku, ali ipak treba imati na umu, de se svakom voću hemijski sastav menja prema klimi, vremenu, zemljištu i varijetu. Kad se, međutim, uzme prosečni sastav voća, onda se dobija ovaj pregled:
U 100 delova ima delova:
| vode | šećera | drugih hranjivih materija | kiseline | nesvarljivih materija | |
|---|---|---|---|---|---|
| u jabuci | 84,8 | 7,2 | 6,2 | 0,8 | 1,5 |
| u kruški | 83,0 | 8,3 | 3,9 | 0,2 | 4,3 |
| u šljivi | 84,9 | 8,6 | 5,1 | 1,5 | 4,3 |
| u trešnji | 79,8 | 10,2 | 2,4 | 0,9 | 5,1 |
| u grožđu | 78,2 | 14,4 | 2,5 | 0,8 | 3,6 |
Iz tog se pregleda vidi, da najviše šećera, pa prema tome i hrane, ima u grožđu; o njim se u tom pogledu može takmičiti svakako samo naša šljiva „madžarka“, koju Nemac Kenig verovatno nije imao pri ruci, kad je vršio analize, po kojima sam ja napravio taj pregled. Ali pokraj sveg tog šećera, voće ne igra veliku ulogu kao hrana. Jer pre svega, tih hranjivih sastojaka ima u njemu ipak vrlo malo, a sem toga, takva hrana ne bi bila ni malo jevtina. Voće je, dakle, u glavnom poslastica, koja se vrlo zgodno uzima kao „deser“. A uz to se, katkad, upotrebljava i kao lek.
Da bi se razumelo, kad je voće poslastica a kad lek, treba prvo da kažem, kako ono dejstvuje na čoveka. Njegovo najočitije dejstvo svakom je poznato: voće olakšava „stolicu“ — čisti čoveka, naročito kad se jede na prazan stomak. Sem toga, ono izaziva i jače mokrenje i zasićava čoveka, smanjuje mu apetit. A iz svega toga izlazi, da će čovek od voća pre omršaviti nego odebljati.
Tako jak uticaj imaće, međutim, voće samo iz čoveka, koji ga jede redovno u većim količinama; ko ga pak jede umereno dobiće, možda, malo lakšu „stolicu“, ali drugo, jače dejstvo njegovo neće osetiti.
Za obične prilike važe dakle, prema svemu što sam do sad kazao, ova pravila:
- Voće smeju da jedu samo ljudi sa zdravim stomakom i crevima. Oni, koji imaju slabe i osetljive organe za varenje, treba da ga se klone, naročito ako su skloni prolivu.
- Isto tako ne treba davati voće ni deci ispod četvrte godine, jer su i njihova creva vrlo osetljiva.
- Svako voće treba pre jela oljuštiti ili dobro oprati.
- Da se ne bi poremetio aparat za varenje, specijalno da se ne bi dobio proliv, treba jesti voće u umerenim količinama, najbolje posle jela.
Ovo poslednje važi, kao što rekoh, za obične prilike. Ima, međutim, slučajeva, kad se voće može jesti i u većim količinama i na prazan stomak. Tada tek voće upravo, i igra ulogu pravog leka. Tako, kao lek upotrebljava se naročito grožđe, zrelo, slatko grožđe. Ali o tom lečenju voćem, specijalno grožđem govoriću sutra.