Silan svet kašlje ovih dana po Beogradu, kašlje i premišlja gde je to mogao nazepsti. Jer treba znati, kod svake gotovo bolesti pomisliće naš svet u prvom redu na nazeb, čim se zapita, na koji je način ta bolest postala. A kako smo već zašli u jesen, to ću ja uskoro imati priliku, da opširnije govorim o mnogim bolestima koje, po narodnom uverenju, dolaze od nazeba, i zato je vrlo potrebno, da kažem nekoliko reči o nazebu u opšte. Samo, da se odmah razumemo: neću ja govoriti o nazebu kao o bolesti, jer takve bolesti i nema, nego ću govoriti o nazebu kao o uzroku raznim bolestima.
Kao što rekoh, za vrlo mnoge bolesti veruje svet da postaju od nazeba. A to su sve do skora verovali i lekari. Još pre 60—70 godina držali su oni, da nekakvih 80 bolesti dolaze od nazeba. Posle je taj broj bivao sve manji, ali se i to pitanje počelo raščišćavati tek od onog doba, od kako su se pronašle bakterije i od kad se utvrdila njihova uloga u postojanju raznih bolesti. Tada se videlo, da su mnoge od tih bolesti, za koje se dotle verovalo da postaju od nazeba, čiste zarazne bolesti, to jest da im je uzrok kakva kužna klica, i onda je pitanje o nazebu dobilo sasvim drugi oblik. Dotle su se lekari trudili da pronađu, na koji to način nazeb izaziva bolesti, a sad su se na jedanput imali da pitaju:
- Može li u opšte nazeb sam po sebi, bez bakterija ili kog drugog štetnog faktora, da izazove bolest? I
- Je li nazeb bar sporedan, pomoćan uzrok bolestima, kojima je pravi, glavni uzrok drugo što (npr. bakterije)?
Na prvo pitanje velika većina naučara odgovara negativno. Oni, tojest, tvrde, da se ni pri eksperimentima na životinjama ni posmatranjem na ljudima ne može utvrditi, da je nazeb, samo nazeb, ikada bio pravi, glavni uzrok ma kojoj bolesti. Ali ima i lekara, koji drukčije govore. Ti pre svega tvrde, da se nazebom kod kod životinja eksperimentalno mogu da izazovu na pojedinim organima promene, koje nisu ništa drugo do bolest. A osim toga oni vele, da se mnoga bolest kod čoveka javi tako neposredno, tako brzo iza kakvog nazeba, da tu ne može biti reči o kakvom uticaju bakterija, jer dok se bakterije razmnože i izazovu bolest, prođe uvek izvesno, kad kraće kad duže vreme. Na taj način, čisto nazebom, može da se dobije, vele oni, kijavica ili lak kašalj ili bol (revmatizam) u mišićima ili čupanje u crevima itd. Samo što i oni priznaju, da je takva bolest uvek laka, prolazna, i da postane teža, trajna tek onda, kad se nazebu pridruži i drugi koji štetni uticaj, u većini slučajeva uticaj bakterija. Da objasnim to sa kojim primerom: Čoveku zaladne noge i on odmah zatim dobije kijavicu. Nos mu se stegno, bistra voda počne iz njega da curi, i to traje tako neko vreme, pa onda prođe. To je posledice čistog nazeba. A ako se kijavaca otegne i deset i petnaest dana, ako se iz nosa počne lučiti gusta, gnojava tečnost, onda je to izvesno naknadni uticaj bakterija, i takva se kijavica može dodirom preneti i na drugu ličnost, baš da ona i ne nazebe. Ili drugi primer: Čoveku zazebe trbuh, i on dobije čupanje i proliv. Kad je to posledica čistog nazeba, onda će i trbobolja i proliv brzo prestati, čim se trbuh, naprimer, lepo zagreje. A kad se na to nadoveže dug proliv, ako bolest traje i nekoliko dana, onda su joj glavni uzrok sigurno bakterije i njihovi otrovi (toksini).
Ako se naučari ne slažu u tom jednom pitanju, oni su gotovo bez izuzetka složni u odgovoru na ono drugo pitanje. Svi oni, naime, tvrde, da nazeb vrlo važnu ulogu igra, kao sporedan, poslednji uzrok raznim, mahom kužnim bolestima. Ni nos, ni usta, ni grlo, ni pluća čovekova nisu nikad bez raznih klica, koje mu, međutim, ne nanose štete, zato što je njegov organizam jači od njih. Ali ako čovek nazebe, njegovi se pojedini organi tako izmene, tako oslabe, da ne mogu više da se odupiru najezdi bakterija, i bolest je gotova. Kakvu to promenu na unutrašnjim organima čovekovim izaziva nazeb, u tome se mišljenja ne slažu potpuno, ali je najveća verovatnoća (sudeći i po opitima na životinjama i po pojavama na čoveku), da u unutrašnjim organima naiđe navala i zastoj krvi i da je to uzrok, što onda na tom mestu kužne klice dobiju prevlast nad čovekovim organizmom.
Ali kako bilo da bilo, glavno je da je nazeb bar sporedan (neposredan, poslednji) uzrok nekim bolestima. Bolesti, koje na taj način mogu da postanu, ove su, po mišljenju današnje medicine:
- katari organa za disanje,
- katari organa za varenje,
- zapaljenje bubrega,
- revmatična oboljenja zglobova i mišića,
- sevotine i uzetosti u izvesnim živcima,
- zapaljenje pluća,
- izvesna oboljenja centralne živčane sisteme.
Tako nas je ovaj razgovor o čisto teoriskim stvarima doveo ipak do nekih praktičnih rezultata. Jer čim se zna, da nazeb može biti ma i sporedan uzrok tolikim bolestima, koje su delimice i vrlo teške, onda je sasvim pojamno, da ga se treba i čuvati. A od nazeba će se čovek najlakše sačuvati, ako sistematskim vežbanjem očvrsne, očeliči svoje telo tako, da bude manje osetljivo prema uticajima spoljašnje temperature.
Ali o tom čvršćanju idući put.