Danas pre podne obešena je u Hamburgu neka Ana Vize, koju je porota osudila na smrt, što je udavila jedno za drugim petoro tuđe vanbračne dece, koju je bila uzela na čuvanje. Vize je molila za milost, ali nije pomilovana — ko će i pomilovati tako čudovište? Oprostiti joj nisu smeli već i zbog toga, što takvih grešnica ima vrlo mnogo u svima velikim varošima, te samo ako tako velike kazne učine što god, da ih ne bude još svakim danom sve više.
U velikim varošima ima mnogo vanbračne dece. Kad se takvo dete rodi, njega čeka od ove dve sudbine jedna: ili ga mati ostavi na ulici i onda ono ide u kakav zavod za nahodčad, ili mati naumi da ga sama izdržava, i tada ga predaje kakvoj ženi, koja će ga za pare čuvati i hraniti. Jer ne treba zaboraviti, matere vanbračne dece većinom su sirote devojke, služavke i radnice, koje ne mogu same da ih čuvaju, pošto onda ne bi mogle dobiti službe ili rada. Često se onda dešava, da te žene traže i dobiju kakvu veću sumu u napred, i onda se gotovo redovno dešava i to, da dete vrlo brzo ugine, te ženi, kod koje je ono „u kostu“, ostanu sve te pare kao čista dobit. Ako baš i ne bude direktno udavljeno ili otrovano, ono se tako hrani i tako neguje, da i bez otrova brzo otide na drugi set. Sva ta deca još su mala, nevina dečica i svakako bez izuzetka idu u raj, zato to žene Nemci i zovu „Engelmacherinnen,“ „tvorcima anđela“.
I u Beogradu ima mnogo vanbračne dece, i njihov broj iz dana u dan sve više raste. Samo što kod nas svu tu decu čeka sasvim podjednaka sudbina: retko koje ostane kod svoje majke, ogromna većina predaje se i kod nas tuđim ženama na čuvanje. To biva i sa decom, koja se nađu na ulici; samo što ona nose zvaničnu titulu „opštinsko dete“, jer za njihovo izdržavanje plaća opština, a ne mati.
Kakva je dalja sudbina te dece, to znamo najbolje mi lekari. Većina od njih ugine još u prvim godinama života, a i ovo što ostane, ne valja i predstavlja sve samog kandidata za jektiku.
„Politika“ je pre neki dan donela proglas dobrih žena, koje su se sažalile na tu bednu a nevinu dečicu i pregle, da stvore dom, u kojem će se ona čuvati i podizati, dok ne stanu na snagu. Na svima je nama, da tim ženama pomognemo, koliko god možemo, u njihovom hrišćanskom preduzeću.
Na nebu je dosta anđela i bez „tvoraca anđela“.